U selu Progonovići, okupilo se bratstvo Radunovića iz Lješanske nahije da kroz zajedničko druženje, kulturno-umjetničke sadržaje i bratsku trpezu proslave ljetnji Nikoljdan. Na bratstvenički skup došli su iz svih krajeva Crne Gore, a neki su, u zavičaj, stigli iz inostranstva.
Skup je u ime NVO „Vojvoda Radun“ otvorio Stevan Radunović, predsjednik Skupštine ovog udruženja. Najprije je minutom ćutanja odata pošta poginulim i preminulim bratstvenicima. Na ovom skupu su svi učesnici, kao svoji na svome, istovremeno bili i domaćini i gosti. Uspješno Program je vodio crnogorski glumac Željko Radunović.
Besjedu na bratstveničkom skupu održao je mr Miomir Radunović, počasni predsjednik NVO „Vojvoda Radun“ koji je govorio o istoriji bratstva i posebno o učešću Radunovića u borbama za slobodu. Poput slavnog pretka, vojvode Raduna, slavu crnogorskog oružja prenosili su i njegovi potomci, od kojih su petorica bili nosioci Obilića medalje, a četiri ulice u glavnom gradu Crne Gore nose imena Radunovića koji su svoje živote položili na oltar slobode Crne Gore.
– Selo Progonovići ima slavnu istoriju pa nije slučajno što je Njegoš radnju završnog dijela „Gorskog vijenca” locirao u njima. Boj u Progonovićima, koji predstavlja završnu scenu „Gorskog vijenca“ odigrao se 23. maja 1691. godine. U tom boju izginuo je veliki broj turskih vojnika, ali je kula vojvode Raduna izgorela u boju. O ovom događaju, tadašnji guvernadur Crne Gore Zane Grbičić izjavio je da „takve pobjede u Crnoj Gori nije bilo od kad su Mlečani u Crnoj Gori”. Inače, u borbama neprestanim, u četiristogodišnjem ratu Crnogoraca, poginulo je 157 žitelja Progonovića, Radunovići, Radonjići i Roganovići, a Vojvoda Radun je pogubljen na Sitnici, u Lješkopolju, 1724. godine, zajedno sa 36 crnogorskih glavara, od strane vezira Ćuprilića. Prvi vojvoda Lješanske nahije, Radun, rodonačelnik bratstva Radunovića, živio je u Progonovićima i umjesto njegove Kule koja je spaljena u boju, opština Podgorica je obnovila Kulu Radunovu, kao spomen obilježje, pa je potomstvo Vojvode Raduna i Ljubice Radunove, danas imalo priliku da se okupi u divnom ambijentu, da se upoznaju i druže – rekao je Miomir Radunović.
U besjedi je Miomir Radunović iznio jedinstvene primjere junaštva navodeći da je u boju na Krusima 1796. godine poginulo deset Radunovića, a u boju protiv Omer-pašine vojske, na Banovoj gomili 1862. godine jednog dana poginulo 17 Radunovića koji su tog kobnog dana, krvlju ispisali istoriju bratstva ali i korotom prekrili bratstvo Radunovića.
– Ipak, pokoljenje za pjesmu stvoreno, koje je u bojevima ostajalo bez cvijeta svoje mladosti, na ivici demografskog opstanka, nastavilo je da ratuje za svoje ideale u Balkanskim ratovima, u Prvom i Drugom svjetskom ratu. I pored burnih vremena kroz koja se prolazilom bratstvo Radunovića se posljednjih sedam decenija razgranalo i sa ljubavlju i poštovanjem čuva tradicionalne vrijednosti svojih predaka i bratstveničku slogu – kazao je Miomir Radunović.
Povodom skupa, u Kuli Radunovoj bila je organizovana izložba mladog talentovanog slikara Nikole Radunovića i predstavljeni su novi eksponenti iz istorije bratstva.
Kako navode iz ove organizacije, sledeći jubilarni bratstvenički skup Radunovića zakazan je za 23. maj 2021. godine, povodom 330 godina od Boja kod Kule Radunove u Progonovićima.
U.S.-M.D.S